Iz medija: Na buvljak u Rojc po nešto s dušom
Nove martensice, vjerojatno nošene samo jednom, platila sam 100 kuna. Knjigu s pričicama Woodyja Allena dobila sam za samo 10 kuna, a tek Pinguinov englesko-engleski rječnik od 400-500 stranica… zamisli, za samo 50 kuna, priča Danijela u šopingholičarskoj ekstazi dok pokazuje žuto-plavu vrećicu krcatu stvarčica kupljenih na sajmu rabljenih stvari u desnom hodniku Rojca koji je okupio sve koji su željeli nešto s dušom.
– I, da, zaboravila sam. Kupila sam i indijsku torbicu za nošenje oko vrata za samo tri kune i starke za deset kuna, nastavlja Danijela i napominje da je besplatno dobila i šiltericu od brušene kože. Kakav šoping, od glave do pete za samo 173 kune! I netko kaže da je kriza, recesija, depresija.
Sajam rabljenih stvari, popularni buvljak, u ponedjeljak je održan u hodniku Rojca i prostorijama Hacklaba. Dvadesetak prodavača je po simboličnim cijenama nudilo odjeću, obuću, nakit, torbe, ali i knjige, glazbene CD-ove i još mnoštvo toga što je gotovo bilo nemoguće nabrojati, od figurica i sličica “Love is” iz 70-ih, Barbika, preko plišanih igračaka do vintage male svijetloplave haljinice Philosophy Alberte Feretti za samo 70 kuna.
I bila je to prava mala riznica zaboravljenih stvari i savršena prilika da se proda ili zamijeni sve ono što bespotrebno zauzima mjesto u ormaru i nabavi nešto što nedostaje u toj savršenoj modnoj kombinaciji ili sitnica koje će razveseliti nekoga u ovo predblagdansko vrijeme, koje sve više robuje sterilnoj i uniformiranoj potrošačkoj groznici.
I u Rojcu je vladala groznica, potrošačka, i to jeftina i besplatna. Sive štikle za 25 kuna, muški sako i kapute za 50 kuna prodavao je Goran, koji je prodao čak dva kaputa i zaradio 100 kuna. Zvučnici za kompjuter nudili su se za 50 kuna, naušnice za pet, šalice za četiri kune.
Ljubitelji glazbe mogli su pronaći CD grupe Sade za 20 kuna, singlice neobičnih imena i izvođača poput Oriette Berti “Tipititi” za 10 kuna ili Vilme Goich “Stasera sono qui” za 10 kuna, te “Snjeguljice” i “Crvenkapice” za 20 kuna, a nudili su se i neobični literarni naslovi “Životinja kao učitelj i iscjelitelj” za 20 kuna.
Za fashioniste, kao stvoren je bio štand pulskog plesača Matije Ferlina koji je vrvio odjećom iz second hand trgovina u New Yorku i Beču. Matija voli odjeću, pa je poklanja i prerađuje. Prodavao je tako Lacosteovu vintage žutu haljinu na pruge za samo 60 kuna ili Versaceovu haljinicu za 50 kuna, a doznajemo da su planule sve muške majice Fred Perry. Oni koji nisu željeli rabljeno, mogli su kupiti nove novcate dječje cipele po 80 kuna. Trebalo je samo pronaći odgovarajući broj.
Filmofili su za pet kuna mogli kupiti filmske plakate hitova poput “Jamesa Bonda”, “Sumrak Sage” ili “Madagaskara” koje je ponudio kino Valli i pokazao da prati urbane trendove izvan filmskih sala. Istovremeno su članovi udruge Monte Paradiso u prostorijama Hacklaba nudili i topli čaj i toplo vino koje se pijuckalo uz projekciju antikozumerističkog dokumentarca “What would Jesus buy?”.
Božićnom buvljaku pridružila se i udruga Naš san njihov osmijeh, koja je u sklopu akcije “Jedna za druge” prikupljala odjeću i namirnice za siromašne obitelji. A kako je vrijeme odmicalo, jeftina odjeća je bila sve jeftinija i na kraju se dijelilo sve džabe. Bitno je bilo zabaviti se, kupiti, podijeliti i prodati.
Ideja je potekla od udruga Zelena Istra i Monte Paradiso, a jedna
od organizatorica Venera Bačić-Jajalo zadovoljna je i više od očekivanog.
-Ovo je uhodavanje, drugi put će biti još bolje, ponovilo nam se to što prije u obostranom interesu, rekla je Venera, dok je Goran doviknuo: “Bilo bi OK da traje više dana, i da se riješiš starih stvari i u Novu godinu uđeš čist.”
Bila je to prava zabava za sve. Neki su zaradili 800 kuna, a neki samo 8 kuna, drugi su samo poklanjali…svi su shvatili
da buvljak nije bljak. Hoćemo još!
(Lara BAGAR; snimio Slaven RADOLOVIĆ)
