Tko to koga krade?

Tko god da provodi barem pola sata dnevno u Rojcu, sigurno zna da su proteklog vikenda opljačkane prostorije Udruge za autizam Istra. Nastojanja roditelja i ljudi dobre volje da svojoj djeci i ostalim osobama s autizmom osiguraju adekvatan prostor za rehabilitaciju, ovim su pljačkaškim činom usporena.

Kad razmišljam o tome, nameću mi se pitanja koliko prodajom na cesti vrijedi otuđeni alat i bušilica i jesu li uopće prodani ili je u pitanju samo ljudska pohlepa koja je to isto oruđe za rad spremila u neku svoju garažu ili podrum. Ili, budući da imam informaciju da su jednoj drugoj udruzi istog tjedna otuđene drvene grede, možda se radi o zločinu s predumišljajem i lopov iz Rojca sad blaguje za novim stolom ili se naslanja na drvenu ogradu svoje terase s prekrasnim pogledom na more.

Ovo je još jedan od napada na civilno društvo i njegova nastojanja da Rojc učine prostorom ugodnim za kreativno i humanističko stvaranje. Što bi na to rekli najveći detektivski umovi? Od kuda bi započeli svoju istragu? Zasigurno bi se prvo obratili onima koji su zaduženi za očuvanje reda i mira u Rojcu. Gdje su oni bili kada su krađe počinjene? Jesu li tijekom svojih ophodnji vidjeli nešto sumnjivo ili možda čuli da netko provaljuje? Ima pitanja, a odgovora nigdje, jednostavno slijeganje ramenima – nitko ništa nije vidio, čuo – i pojeo vuk magare.

Stoga, dragi moji lopovi ili lopove, tko god da jesi, ukrao si od onih koji imaju više od tebe, imaju srca i ljubavi da pomognu drugima, a tebi ili vama ostaje samo trenutno zadovoljstvo koje je do sada već sigurno nestalo. I što sad? U novi zločin?

By Rudija Pavličević