Intervju: GeDoRe – Jedini domaći ženski bend

Ovo što radimo je dobra zabava. Zabavljamo se dok nastupamo i to se vidi i funkcionira. I publika se zabavlja. Zabavno je i otkrivati vlastite granice, kad shvatiš da tvoje granice drugim osobama postaju smiješne, i da ih možeš nadograditi i preći, nasmijati sebe i druge, igrati se… U toj grupnoj energiji jedan plus jedan više nije dva već 632. * Jednostavno komentiramo svakodnevicu iz ženske perspektive. Od lijekova i reklama do društvenih mreža. Svi se mogu prepoznati u tim pjesmama, ali poanta je da to rade žene, na svoj, ženski način.

GeDoRe – šest cura i sintesajzer. Od njihovog prvog javnog nastupa tek je prošla godina, a iza sebe već imaju desetak nastupa. Gostovale su na prošlogodišnjem Zagreb Pride-u, zapjevale s Bajagom puno prije Rozge te već nastupile u Areni. One su Rea Korani, Anika Miletić, Maja Budimir, Una Miletić, Marija Kolarović i Jasmina Matošević, članice jedinog pulskog, a istovremeno internacionalnog, budući da je jedna članica stanovnica Sarajeva, ženskog ne-benda. Ako se ne predstave kao poduzetnice, jer one poduzimaju sve da se dobro zabave, reći će vam ono što uvijek pali, da su studentice. Što god bile, u obliku electro/navy/pop atrakcije GeDoRe, na ovdašnjoj sceni već su potvrdile svoj zvjezdani status. Večeras su, uz DJ-a Perzijana Tavčića, gošće Monteparadisovog maskenbala u podzemlju Rojca. Više o GeDoRama saznajemo u razgovoru sa članicama.

– Otkud GeDoRe?

– Gedore su produkt ovog društva, luđaštvo negdje mora izbiti. Dogodio se brainstorm, s tim da je naglasak više bio na storm nego brain. Bila je to odluka da napraviš nešto čega te cijeli život bilo strah. Svaku od nas ponaosob bilo je nečeg strah, bio to izričaj prema drugim ljudima, pjevanje, stajanje na sceni… S druge strane, potreba izraziti svoje mišljenje i stav, a da je ujedno i kreativno, a ne puko nošenje parola i vikanje „ja sam protiv“. Mislimo da se i na kreativne načine može nešto reći.

Mi nismo bend, mi smo čudo prirode
 
– Kojem žanru pripadaju GeDoRe kao bend, jesu li uopće bend?

– Ne možemo se nazvati bendom, to nije bend, to je čudo prirode. Nije samo muzika tu u pitanju, ima tu i glume i scenskog performansa. Žanr je sve navedeno ili opcija d) ostalo. Nismo se nikad pokušale žanrovski definirati, a ni ne možemo, ne ograničavamo se. Naglasak nije na žanru nego na poruci. Recikliranje, kolažiranje, brikolažiranje, ekološki osviještene žene.

– Kažete da su vaše poruke provokativne i sublimirane?

– Poruke su vrlo jasne. Kad pjevamo o lijekovima i kad kažemo da su drugs all over, to nešto znači. To je jasan stav da su ljudi danas jednostavno nadrogirani, što televizijom, što lijekovima, što krivim stavovima, novinskim naslovima…

– Što je danas uopće provokativno?

– Provokativan je već iskorak. Danas nije provokativno ni golo tijelo, ni seks u javnosti, ni ništa od toga ne izaziva, čak ni ubiti čovjeka, to je vijest za jedan dan. Provokativno je kad grupa ljudi izrazi stav i poduzme nešto. Danas je provokativno reći istinu, naviknuti smo služiti se licemjerjem. Mi na direktan način govorimo publici, istovremeno zabavan i ozbiljan koji ih potakne na razmišljanje. Provokativno je biti kreativan.

– Pojam kreativnosti kao floskula današnjice?

– Kreativnost je svedena na opće nivoe, možeš biti kreativan dok radiš kruh, spremaš po kući ili se družiš s prijateljima na kavi. Možeš unijeti umjetnost i kreativnost u sve što radiš. Bitno je manje pričati, a više raditi i poduzimati.

– Budući da je karakteristika žena da razbijaju koheziju, koji je ključ uspjeha odnosno opstanka ženskog benda?

– Ženski princip kohezije postoji, vrlo je jak i zapostavljen, ženska energija je jako prodorna. Nije ju bez veze crkva zabranila i stavila u drugi red. Zapravo, treba uskladiti PMS-ove, kad se to jednom formira, haremski sindrom, pola toga već je riješeno.

– Je li stvar emancipacije osnovati ženski bend u Puli?

– Emancipiran si sam sa sobom, bio muško ili žensko, ako si svjestan toga što radiš i tako djeluješ. Ako toga nema ne možemo govoriti ni o muškoj ni o ženskoj emancipaciji nego o generalnoj onesviještenosti. GeDoRe su samo nešto pozitivno što se izrodilo iz naših svakodnevnih druženja.

Pojele smo palačinke i propjevale zajedno

– Odnedavno imate i novu članicu. Je li audicija za nove članove GeDoRa bila namještena kao i sve u gradu ili je jednostavno pobijedila najbolja?

– Jesu li gedore kao i sve u gradu? Ne, na audiciju se naprosto nitko nije ni prijavio. Od silnih prijetnji oko pojavljivanja došli su samo Haris i Jasmina s palačinkama kako bi nas bodrili. Kako je Jasmina od samog nastanka GeDoRa uz nas i oficijelno je bila naš fan broj jedan. Pojele smo palačinke i propjevale zajedno.

– Kažete da poduzimate sve da se dobro zabavite. Što je za vas dobra zabava?

– Ovo što radimo je dobra zabava. Zabavljamo se dok nastupamo i to se vidi i funkcionira. I publika se zabavlja. Zabavno je i otkrivati vlastite granice, kad shvatiš da tvoje granice drugim osobama postaju smiješne, i da ih možeš nadograditi i preći, nasmijati sebe i druge, igrati se… U toj grupnoj energiji jedan plus jedan više nije dva već 632.

– Aktivizam kod GeDoRa?

– Aktivističke smo utoliko što smo se aktivirale. Danas je to jako u trendu, aktivizam. Popularni načini djelovanja nisu dovoljno efikasni. Mi smo akcija i reakcija. Svatko od nas može pokazati svoj stav i napraviti zaokret u društvu, mi pjevanjem, ili pak teta u dućanu što će ipak nekome napraviti sendvič. Može se i s 53 godine početi pjevati i reći što misliš, poduzeti ono što je u tvojoj mogućnosti. Najgore je ostati pred TV-om i kritizirati kako nam je loše. Neutažive smo optimistkinje i u tom duhu svaki koncert završavamo pjesmom „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“.

– Kojim se temama bavite kroz pjesme?

– Jednostavno komentiramo svakodnevicu iz ženske perspektive. Od lijekova i reklama do društvenih mreža. Svi se mogu prepoznati u tim pjesmama, ali poanta je da to rade žene, na svoj, ženski način.

– U jednom intervju izjavile ste da ste odlučile uzeti alat (gedore) u svoje ruke i popraviti rutinu. O kakvoj je rutini riječ?

– Poso, kuća, britija. Recimo Anikina rutina je, na primjer, da obično ne uzima glet u ruke i gleta zidove. Jer bi to, kao, trebao raditi netko tko je profesionalac ili muškarac. Na kraju je ipak uzela impregnaciju i glet u ruke i gletala doma. Ista stvar je s GeDoRama, da počneš raditi nešto što kao, ne bi trebao ili nije u sklopu tvojih dnevnih aktivnosti. Preuzeti odgovornost za svoj život i ono što nam se događa, a ne zatvarati oči i dozvoliti da nište ne poduzimamo. Uzeti alat u svoje ruke, kako god se on zvao.

– Nastupile ste u sklopu prošlogodišnjeg Zagreb Pride-a. Hoće li Pula doživjeti paradu?
– To samo Bog zna.

– Imate li groupiese?

– Imamo. Od jednog smo čak dobili ljubavno pismo i buket cvijeća. Suhog, da traje vječno.

– GeDoRe u komercijalnom smislu? Što s obradama?

– Ako počnemo zarađivati, netko će nas tužiti, to će biti slijedeći korak. Zakon o parodiji unutar Zakona o autorskim pravima je vrlo nedefiniran. Tko će izmišljati sve te pjesme, treba uvesti ekologiju u to područje. Svaka obrada je i parodija i priznanje osobi ili pjesmi koju obrađujemo, a istovremeno s novim porukama i konotacijama. Naizgled običan, zabavan i naivan tekst može postati vrlo ozbiljan ako se provuče drugi karakter kroz interpretaciju.
Od centrifugiranja na pulskoj zaobilaznici, napravile smo pjesmu “Kružni tokovi”

– Svaki vaš nastup ima svoj različit lajtmotiv.

– Nastupi su naša aktualna reakcija na svakodnevicu. Nakon što nam se zavrtjelo u glavi od centrifugiranja na pulskoj zaobilaznici, napravile smo pjesmu „Kružni tokovi“, naš najnoviji uradak. Ljetni nastup u sklopu PUF-a, u dvorištu Arena trikotaže, bio je, na primjer, hommage sezonskim radnicima, reakcija na tadašnje novinske napise o smanjenoj nezaposlenosti, na to da svi radimo u uslužnom sektoru…

– Planirate li možda postati VIS GeDoRe?

– Već jesmo VIS, imamo i vokale i instrument koji vrijedi za cijeli orkestar, a imamo i air gitare pa se možemo zvati VAIS. U našem instrumentalnom izričaju glavni su sintetički zvukovi i klavijature, zaboravljena muzička tehnologija koja se više ne upotrebljava. Ubacivanjem ostalih instrumenata puno toga bi se izgubilo. Eventualno suradnja s nekim orkestrom koji bi malo omekšao taj naš disko trash pop.

– Hoćete li uskoro u studio?

– To je pitanje vremena, moguće je, ali nastupi uživo su nam najvažniji. Živi performans je puno važniji i snažnije dopire do publike. Svaki put je drukčiji, naša mala predstava, kroz kostime, nove pjesme… Ne znamo koliko bi to snimka uspjela prenijeti, vjerojatno bi se dosta toga izgubilo na emotivnom i vizualnom. Mi nismo muzičari na prvom mjestu, mi smo poduzetnice, nešto poduzimamo. Često nastupamo, očito je ljudima potreban novi pristup svakodnevici, na koji reagiraju pozitivno.

– Planovi?

– Teško je raditi planove sa šest cura. Nemamo plan, situacija se razvija kratkoročno, nemamo petoljetke.

Mrdanje bokova kao grupna psihoterapija
  – Publiku pozivate na mrdanje bokovima. Je li to u vašem slučaju refleks ili poruka?

– U našem slučaju je to akcija. Pomaže svakome, što u seksualnom životu, što u nečem drugom. To je baza, a od baze sve kreće.

– GeDoRe kao novi hit medicine?

– Halternativna medicina. Poboljšava kvalitetu života, cirkulaciju, smanjuje stres, potiče društveni život, snizuje kolesterol i šećer. GeDoRasti stil iskazivanja budalaština kao alternativa lijekovima, grupna psihoterapija. Ako ti GeDoRe ne pomognu, neće nitko.