Amir Alagić u Dnevnom boravku DC-a Rojc

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na književnu večer u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc, prvu u nizu naših mjesečnih susreta s knjigama i autorima.
U subotu, 22. ožujka 2014. s početkom u 20 sati predstavit ćemo Amira Alagića.

Amir Alagić autor je teksta slikovnice za odrasle koja je još uvijek u nastajanju, a čije ilustracije u formi slika trenutno krase zidove Dnevnog boravka Rojca (autor ilustracija Petar Šćulac).

Činjenica da u Dnevnom boravku prvog ugostimo autora u „sred“ njegove i Petrove izložbe, nametnula se sasvim prirodno.
Pravi je razlog za naš prvi književni susret ipak činjenica da je Amir Alagić fantastičan pisac. Jedan od onih britkih umova koji je sposoban pratiti titraje sudbina koje ga okružuju, a čije oštro pero beskompromisno para epitel svojih likova i otkriva kakvi su ispod kože…
Nešto više o samom autoru pročitajte u nastavku ove obavijesti, a daleko više otkrit ćemo zajedno u subotu, 22. ožujka u Dnevnom boravku uz moderatorice/domaćice večeri, Patriciju Softić i Gordanu Trajković

Amir Alagić nije samo pisac. S pravom govorimo o nadarenom umjetniku, spisatelju mlađe generacije, Banjalučaninu koji se udomaćio u Puli i prigrlio je kao svoj grad. Kako njegove znatiželjne oči doživljavaju gradsku živu i neživu prirodu može se pročitati u zbirci priča „Pod istim nebom“ koja je već prepoznata od strane publike i kritike.
Kao takav, i on je jedan od onih koji potvrđuju toliko osporavan, ali pravi identitet ovog grada koji uvijek i iznova gradi i dokazuje valjanost vlastitog identiteta uskrsavajući iz pepela, uvijek i iznova; i Amir je jedan od onih „furešta“, onih koji su, toliko puta opet i iznova u pulskoj povijesti, došli „na naše“ iliti „doseljenika koji se kaleme na onih nekoliko tisuća duša imunih na kugu i slične bolešćine…“ (i stvarne i metaforičke, op.a. 😉
Oduvijek ga fascinira svakodnevno „ludilo“ običnog čovjeka, svijetli trenuci i (posebice) tamni zakuci ljudske duše. Bilo u pojedinačnim pričama objavljenim u zbornicima, kompilacijama i časopisima ili u pričama združenima u zbirku iliti pod istim nebom, Amir progresivno secira pojedinačne ljudske sudbine, proučava njihove nemire, titranja i gibanja, pulsiranje nerva duha i uzbibanost duše pod kožom. Daje nam uvid u misli običnog čovjeka o (gotovo) sasvim običnim stvarima, tako malim za čovječanstvo, a opet tako velikim…
Slikovnica za odrasle još uvijek prolazi pretporođajne muke, očekuje objavu, i predstavlja njegov prvi izlet u fantaziju jer, kako je sam rekao u jednom razgovoru, fantazma svakidašnjeg za njega je već dovoljno fantastična.

“Povijest je Pulu učinila upravo takvom da se u nju, kroz zadnjih dvije stotine godina, doseljavaju raznorodni ljudi koji će se polagano kalemiti na onih nekoliko tisuća duša imunih na kugu i bliske joj bolešćure. A narodi, uvijek, ili bježe od tuđih ili dolaze za svojim vojskama i svim onim što te vojske sa sobom vuku. U Puli je mnoštvo građevina koje svjedoče njezinu vojnu prošlost, iako je danas, uglavnom, demilitarizirana zona. I upravo bi se u toj točki mogla iščačkati jedna paralela između općeg i individualnog, jer čest je slučaj, ponekad mi se učini gotovo pravilo, da su djeca vojnih lica prepoznatljiva u suprotnostima sa stavovima i vojnom disciplinom u kojoj su odgajana i uzgajana. Nekako mi je, na tom tragu, logično da se bivša kasarna pretvori u tako lijepu i šarenu zgradu kakva je Rojc. Još kad tomu pridodamo i sretnu okolnost zvučnosti njegova imena, koje komotno može nositi narodni heroj kao i frontman kakvog banda, te činjenicu da je strijeljan u svojoj dvadeset i sedmoj, kad po nekakvoj navadi umiru pop ikone, eto nas već na stepeništu, pred velikim vratima jednog kultnog pulskog okupljališta.”
(ulomak iz priče „Pulski đir“)

Dođite i podržite susrete s (dobrom) knjigom u Rojcu!
Dobro nam došli!