Otvorenje izložbe “Visina, misli i prah” u Dnevnom boravku

Pozivamo vas na skupnu izložbu Carle Marine Rudelić, Ane Katarine Ladavac i Samante Sirotić pod nazivom “Visina, misli i prah”. Otvorenje izložbe će se održati 03. 04. 2015. godine u Dnevnom boravku DC-a Rojc s početkom u 20 sati.

Kritiku izložbe napisao je pulski umjetnik Kristijan Jerković koji u uvodu napominje kako je njihov rad teško zajednički kategorizirati u jednoj ideji ili temi; pa je tako i krilatica izložbe Visina, misli i prah, sklopljena prema njihovim asocijacijama na teme i impresije svojih radova. Teme se razlikuju i svaka na svoj način ukazuje na čitanje svijeta. Kompleksnost tema je obuhvaćena čak i u tehničkoj obradi, jer umjetnice kreiraju radove kombiniranjem slikarskih i crtačkih tehnika ne ograđujući se tehničkim perfekcionizmom, jer mašta ipak vodi put izražavanja te zaključuje kako ove umjetnice grade svoj imaginarij introspektivno prema senzibilitetu određene emocije strukturirajući ideje izvučene iz misli, snova, stvarnosti; na koncu iz općeg kozmosa. Kritiku radova i biografije umjetnica donosimo u nastavku.

Visina, misli i prah – Carla Marina Rudelić, Samanta Sirotić, Ana Katarina Ladavac

Skupna izložba umjetnica Carle Marine Rudelić, Ane Katarine Ladavac i Samante Sirotić, objedinjena je u prostoru Dnevnog boravka u Rojcu. Njihov rad je zapravo teško zajednički kategorizirati u jednoj ideji ili temi; pa je tako i krilatica izložbe Visina, misli i prah, sklopljena prema njihovim asocijacijama na teme i impresije svojih radova. Teme se razlikuju i svaka na svoj način ukazuje na čitanje svijeta. Kompleksnost tema je obuhvaćena čak i u tehničkoj obradi, jer umjetnice kreiraju radove kombiniranjem slikarskih i crtačkih tehnika ne ograđujući se tehničkim perfekcionizmom, jer mašta ipak vodi put izražavanja.

Naši osjećaji se miješaju s podražajima okruženja u kojem se nalazimo; kovitlaju se kao i organični, antropomorfni oblici koji kreiraju priču Carlinih slika i crteža. Carla kaotično harmonizira priče uprizorene naglašenom čistoćom likova, koji korespondiraju u kontrastu često sa monokromnom pozadinom što aludira na beskonačnost svemira, budući su nam takve visine nedokučive. Levitiranje likova, isprepletenih kroz apstrahirane linije, dinamiziraju ideju kozmičkoga i propituju smisao tijeka vremena i beskonačnosti. Metamorfoza likova dovedena je u dijalog s ostalim likovima ili s kozmičkim elementima. Uz apstraktne segmente, slikama često dodaje religijske i druge simbole, koji dodatno pojačavaju apstraktnu metafiziku. Ciklični imaginariji i vrtlozi nas podsjećaju na astralne konstelacije vizualnog identiteta tarot karata, pa njeni radovi pripadaju spektru bogatog znanstveno-fantastičnog imaginarija. 

Samanthina 4 rada govore o traženju ljudskih identiteta, pa se izražava ovisno o trenutnoj misli ili osjećaju; memoriji, kao primjerice dječji strahovi (slike s maskama ili porculanska lutka). Tako te vizualne misli koje projicira na papir daju svojevrsnu kritiku i doživljavanja stvarnosti, te postavljanje pitanja i misli o našem ophođenju prema svijetu. Samantha ne otkriva jednu temu, već više tema što govori o njenom traženju i inpiraciji, pa tako i kozmička tema apstrahiranog lika, koji uzlazi prema beskonačnom kovitlacu kao što i sama kaže: gdje se osjećaš kao da si u košmaru bez izlaza, ali nađeš spas u određenoj misli koja te nosi prema univerzalnom. Tako i slika snovite djevojke, koju okružuje geometrijski motivi i ružin motiv u samom središtu, podsjećajući na tattoo uzorke psihodeličnog uzorka i ispreplitanja, govori o pokušaju zamrzavanja trenutne misli. 

Radovi Ane Katarine posebno akcuentiraju naraciju ženstvenosti, te su likovi okruženi zoomorfnim i florealnim motivima naturalističke intencije, koji kompozijski često tvore rubni dio papira, odnosno okvir što odaje ilustracijski pristup. Paleta zemljanih tonova odaju dojam sjete, prolaznosti; ili impresiju sveopće prašine i praha koji nas okružuje. Životinje koje okružuju likove, studiozno su ukorporirane i tvore zanimljive odnose sa teksturom pozadine, pa kao da izviriju i titraju ostvarivši tako zaigranu naraciju humanoidnog subjekta u samom središtu. Ilustrativnost takve palete i naracije, podsjeća na nešto praiskonsko i kao da je totemističko, pa čak i animalističko; kada s su još prapovijesni ljudi u špiljama bilježili svoje prve tragove ili životinju koju su štovali.

Teoretičar nadrealizma André Breton je napisao Manifest nadrealizma u kojem je upravo istaknuo važnost slobode mašte, a tako i ove slike idejama podsjećaju na intenzivan žar nadrealnoga, ali ne da bismo ove slike stavili u ladicu nadrealizma, već samo kako bi komentirali slobodu imaginarnoga i stoga je svrsishodno citirati: Jedino mašta realizira moguće u sebi i dovoljno je da se na trenutak podigne strašna zabrana; dovoljno da se i prepustim tome bez straha pogreške (kao da se čovjek i može prevariti više). Gdje počinje pogreška, a gdje kraj sigurnosti duha? Nije li mogućnost pogreške duha radije pogodna okolnost za vlastito dobro? 

Tako i ove umjetnice grade svoj imaginarij introspektivno prema senzibilitetu određene emocije strukturirajući ideje izvučene iz misli, snova, stvarnosti; na koncu iz općeg kozmosa.  

Kristijan Jerković

Carla Marina Rudelić je rođena u New Yorku 1989. i živi u Puli. Odmalena je počela crtati i kako kaže: bila sam pripremana cijeli život na ovo čime se sad bavim.

Samantha Sirotić je rođena 1992. u Rijeci i živi u Umagu. Trenutno studira Psihologiju u Trstu. Odmalena crta, a nedavno je počela ozbiljnije zbog ljubavi prema stvaranju.

Ana Katarina Ladavac je rođena u Puli i trenutno studira. Izlagala je samostalno 2009. u udruzi Distorzija u Rojcu. Voli poklanjati radove prijateljima, budući su joj, uz obitelj, neizmjerna podrška u stvaranju