Napokon! – otvorenje izložbe Saše Bakala

U srijedu, 20. 05. 2015. u Dnevnom boravku DC-a Rojc održat će se otvorenje izložbe Saše Bakala (1987.), koji je kako stoji u kritici izložbe koju je napisao Kristijan Jerković, svoj individuum posvetio crno bijelom svijetu na papiru izražavajući svoj duh i okolinu. Linija odrastanja u maloj sredini kao što je Umag, pogurala je Sašu da se od malih nogu prepusti kreativnom oslobađanju i razbijanju granica što je potakla kritika stvarnosti.

Sloboda umjetnika leži u razbijanju granica, a te granice kod samoukih majstora pokazuju spontanost kreacije i introspekciju. Samoukost je donijela tvrdoglav crtež crnobijelog svijeta aktualizirajući svoju okolinu i sve ideologije koje su se nataložile u nju samu. Široki raspon linija vođen je sigurnim potezima grafičkih tehnika. Kao dijete je počeo crtati na manjim formatima, ali već nekoliko godina izražava se na velikim formatima što mu je omogućilo da izrazi kompleksniju naraciju i osobnu meditaciju.

Saša interpretira ideološki kaotični svijet simbola, koji djeluju kao puzle stripa vlastitog imaginarija koji negira dokolicu i sveopću ravnodušnost. Promatrajući njegove radove hipnotiziramo se raznim porukama. Kaotične kompozicije nastale su automatičnim nizanjem humanoidnih i materijalnih subjekata koji se isprepliću u metamorfozi oblika. Uz to na većini radova vidimo sklad kontrasta bijele pozadine papira i crnih linija, pa na taj način pozadina i funkcionira kao dio crteža. Takav srazmjer odgovara principu dualnosti yin/yang-a i aspektu gdje primjerice sjena ne može koegzistirati bez svjetlosti. Oštrina crno-bijelog svijeta zapravo je kompleksan imaginarni naboj koji elektrizira kaotični svijet pun simbola. Simboli prerastaju u artističke idiome ili tagove kao što su gas-maske, politički simboli, bombe, dimovi, smajlovi i drugi emoticoni što upućuje na upijanje popularne kulture, stripova, punka, kinematografije itd. Ipak, jedna od najvećih inspiracija je orijentalna kultura kao primjerice filozofija kineskog taoizma ili umjetnost Japana. 

Utonite u njegove crteže bez ikakve smjernice doživljaja gledanog, jer kao što je i ulični umjetnik Blu odgovorio prolazniku na ulici, koji ga je upitao što pokušava postići i kakve su to poruke: ”Pa nije da sve ima precizno značenje. Ovo su simboli koji nešto mogu reći, ali jednostavno, crteži su odmaknuti od značenja; nek ljudi sami odluče o čemu govore. Ja crtam da mi ti kažeš što su oni. Svatko vidi što želi sam vidjeti. To je samo crtež!”[1]

Napokon je došao trenutak da i Saša pokaže svoj rad u Dnevnom boravku, pa će se za kraj citirati još samo izjava Keitha Haringa iz 1987. godine u svom dnevniku: ”Dosegnuli smo stupanj na kojemu ne može više biti grupnog mentaliteta, pokreta, zajedničkih ideala. Vrijeme je za samoostvarenje.”