Uvodna riječ

Piše: Boris Milojević

Stranice na kojima ovo čitate imaju novi dizajn, te su organizirane sukladno zahtjevima komunikacije novog razdoblja u koje ulazi Društveni centar Rojc. Dodani su različiti novi sadržaji, a u sklopu informativnog prostora “Vijesti” i ova rubriku pod nazivom “Tema mjeseca”. Tri “Teme mjeseca tvorit će veću tematsku cjelinu jednog tromjesječja.

Urednički tim Teme mjeseca trudit će se da donosi aktualne i zanimljive sadržaje koji će pratiti stvaralačke i društvene procese unutar Rojca, ali će pratiti i teme društvene, kulturne i političke stvarnosti značajne za odnose i život u Rojcu, pa tako i utjecaj tog života na društvo u svim njegovim pojavnostima. Uloga novog informativnog sadržaja (u koji ubrajamo i Kalendar događanja, odnosno program udruga po kategorijama) je isto tako višesmjerna komunikacija između građana koji posjećuju Rojc, ostale zainteresirane javnosti bila ona u Puli, regiji ili svijetu, te udruga i stanovnika Rojca. No, najvažniji dio komunikacije ovog početnog razdoblja su procesi, aktivnosti i ideje koje se odnose na osnivanje Saveza udruga Rojca i na ono što Savez nosi sa sobom. Cilj te komunikacije je privući što više udruga da pristupe budućem Savezu. Ovaj zahvat na stranicama Rojca učinjen je u sklopu projekta “Anatomija društva-Grad Rojc” koji se temelji na razvijanju medija u službi navedene komunikacije.

Zašto inicijalna grupa udruga smatra da je savez jedino moguće sredstvo rješavanja akutnih problema u Rojcu, kao i jedina mogućnost razvoja i transformacije Rojca u funkcionalni društveni centar, koji svojim korisnicima znači više od pukog prostora i koji njima i društvu u cjelini, donosi višestruke i raznolike pogodnosti, analizirati ćemo kroz naredne tri “Teme mjeseca”.
U ovoj “Temi mjeseca” bavit ćemo se osnivanjem Saveza udruga Rojca. Pokušat ćemo dati uvid u događaje koji mu prethode i prikazati potencijalno značenje Saveza za Društveni centar, lokalnu zajednicu, ali i u odnosu na društvene procese u Europi.

Osnivanje Saveza udruga Rojca

UKRATKO

Dogovoreni način upravljanja Rojcem putem Koordinacije, tijela kojeg čine po tri predstavnika udruga iz Rojca i tri predstavnika Grada Pule, nema formalnu snagu niti sposobnost da u potrebnoj mjeri utječe na donošenje odluka važnih za Rojc. Nakon što je Rojc konačno ušao u vlasništvo grada i nakon što su udruge potpisale ugovor o korištenju svojih prostora na deset godina, preostali problemi i zahtjevi zainteresiranih korisnika za unapređenjem stanja, odnosno izgradnje jasne programske politike, te uvođenja transparentnog i učinkovitog načina upravljanja Rojcem, ostaju neriješeni. U toj situaciji, udruge upravljaju svojim prostorima, a zgradom Društvenog centra Rojc, Grad Pula. Nedostaje program i jasna vizija razvoja – nastupilo je razdoblje stagnacije.

Potaknuti trendom i inicijativama razvoja civilnog društva i modela javno-civilnog upravljanja sličnim centrima, pa tako i pokušajem utjecaja na politiku upravljanja javnim prostorom u drugim gradovima Hrvatske, mala grupa predstavnika zainteresiranih udruga pokreće projekt “Edukacija i razvoj modela sudioničkog javno-civilnog upravljanja Društvenim centrom Rojc”. Projekt je na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva aplicirala Zelena Istra i provela ga u suradnji sa Savezom udruga Operacija Grad i Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade iz Zagreba – prvom javnom ustanovom čiji su ravnopravni osnivači jedan savez udruga i jedna jedinica lokalne uprave. Grad Pula podržao je projekt.

Nakon što se na radionicama u sklopu projekta razvoja novog unčikovitijeg modela upravljanja Rojcem, koje su se održavale od rujna prošle godine, iskristalizirala potreba izgradnje formalne mreže udruga, a Grad podržao inicijativu samoorganizacije, donesena je odluka da se krene u osnivanje Saveza udruga Rojca, što je u konačnici potvrdilo i Vijeće Udruga Rojca. Predstavljen je i vizualni identitet Saveza udruga Rojca, te izabran znak Rojca.
Osnivačka Skupština predviđena je za ožujak ove godine kada će Vijeće udruga Rojca zamijeniti Savez. Prijedlog novog modela javno-civilnog upravljanja Društvenim centrom Rojc je, predstavljen je nadležnom pročelniku Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Pule.

Hoće li Grad prepoznati Savez udruga Rojca kao ravnopravnog partnera u upravljanju Društvenim centrom ovisi o dva faktora. Prvi se odnosi na pitanje da li lokalna uprava prepoznaje potrebu razvoja civilnog društva, u skladu s politikama EU-a. Osnivanje javne ustanove za upravljanje Društvenim centrom Rojc, na kojoj bi se primijenio mješoviti model javno-civilnog upravljanja, temeljen na potpunoj transparentnosti, bio bi siguran pokazatelj da lokalna uprava prepoznaje razvojne tendencije EU-a i najbolju praksu mnogih europskih gradova.
Drugi faktor je mjera u kojoj će udruge Rojca pristupati Savezu. Zahtjev da Savez bude ravnopravan partner Gradu u upravljanju Društvenim centrom, može biti legitiman samo ako se udruge pokažu kompetentne donositi zajedničke odluke i uspješno provoditi zajedničke programe.
Logika je jednostavna; partner Gradu ne mogu biti svih 106 udruga Rojca, svaka za sebe – samo formalna mreža koja ih okuplja može očekivati ravnopravan odnos u javno-civilnom partnerstvu upravljanja potencijalima Rojca.

DRUŠTVENE OKOLNOSTI

U Hrvatskoj se, i prije no što je globalna financijska kriza (koja još nije dobila svoj epilog) konačno uklonila “koprenu” samozavaravanja o prirodi stvarnog problema, nametao zaključak da “ne postoji suvisla koncepcija društveno-ekonomskog razvoja iz koje bi proizašle smjernice u što ulagati kako bi se povećalo društveno blagostanje” (citat iz razgovora s Dr. V. Cvijanovićem u “Zarezu”).
Zaključak da na državnoj razini ne postoji koncepcija društveno-ekonomskog razvoja ne govori samo o stanju nacije, nego i o općem nedostatku političke kulture kada je u pitanju proces donošenja odluka na svim razinama. Zašto? Da je stanovništvo gradova kao što su Pula, Zagreb, Split ili Osijek ovladalo znanjima i osposobilo se za utjecaj na donošenje političkih odluka u svojoj lokalnoj zajednici, steklo mogućnost upravljanja svojim resursima i potencijalima, te tako poboljšalo život svoje zajednice, vođeno istim motivom vršilo bi pritisak da se i na državnoj razini primjeni isto. Proces decentralizacije pretpostavlja baš takav odnos civilnog i javnog upravljanja, politički zrelu lokalnu i nacionalnu zajednicu aktivnih građana.

Jedna od koristi koju Savez udruga Rojca donosi lokalnoj zajednici kojoj pripada je upravo mogućnost upravljanja vlastitim potencijalima. Mogućnost da građani koji se politikom ne bave profesionalno stječu znanja kako utjecati na donošenje političkih odluka u lokalnoj zajednici te kako iskoristiti društveni potencijal, krenuvši od jednog resursa koji ga zasigurno ima, a to je Društveni centar Rojc. Postoji i alternativa; ljudi se mogu oglušiti na ovaj poziv i oportuno čekati “bolje dane”, a to bi značilo da nisu shvatili da je na njima odgovornost za budućnost koja ih čeka i da samo oni mogu biti pokretač promjena na bolje.
Promjene su potrebne i mislim da se oko toga slažu svi koji ne uživaju beneficije ove apatične situacije. Ako ta društvena apatija znači da ljudi ne vjeruju da se djelovanjem u zajednici može postići promjena, kako to da su svojim djelovanjem, “stanovnici” Rojca spriječili prenamjenu površine ispred Rojca u gradsko parkiralište na naplatu (tim ćemo se događajem baviti i u sklopu drugih tema, te opširnije). I to je jedan oblik ovladavanja znanjima i stjecanja mogućnosti upravljanja društvenim resursima i potencijalima.

TREND I POTREBA

Osnivanje centara sličnih Rojcu u Zapadnoj Europi i nije nešto novo. Sve je krenulo još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su stanovnici gradova, poput Barcelone i Londona u društvenom ozračju koje su otkrile šezdesete, zauzimali prostore napuštenih industrija i druge napuštene prostore kako bi im dali dimenziju istraživanja i izražavanja novih ideja, najviše na području kulture. Taj trend je ojačao devedesetih godina kada je nestalo bipolarne podjele u Europi što je iz temelja promijenilo društvene i političke okolnosti. Nova društvena stvarnost otvarala je prostor za razvoj civilnog sektora i u isto vrijeme zahtijevala građanski aktivizam.
Na početku novog milenija, funkcioniranje političkih, odnosno društvenih zajednica u Zapadnoj Europi, neraskidivo je povezano s djelovanjem civilnog sektora, a nevladine organizacije glavni su nosioci tog djelovanja. Tako centri nevladinih organizacija danas u Europi imaju oblik ustanova i uživaju potporu države. Zbog specifične tranzicijske stvarnosti, u državama Istočne Europe taj trend zaostaje, ali potreba za razvojem civilnog društva nameće i ubrzanu formalizaciju ustanova koje okupljaju nevladine organizacije.

Buđenje civilnog društva u Hrvatskoj, otkriva potrebu za osnivanjem formalnih mreža udruga kao što bi trebao biti Savez udruga Rojca. Zastupljenost tako velikog broja udruga, s različitih polja društvene djelatnosti,specifičnost je Rojca i nama nije poznat takav primjer u Europi. S jedne strane, to je otežavajuća okolnost u udruživanju i postizanju kohezije unutar Rojca, ali je velika prednost u razvoju civilnog društva (kada je zajedništvo ostvareno i postoji komunikacija između korisnika).
Ono što Rojc kao takav donosi lokalnoj zajednici je društvo povjerenja, građane koji su se kroz aktivnosti unutar Rojca obrazovali, izgrađivali i usavršavali kao individue, učili suradnji s drugima i donošenju odluka koje se tiču upravljanja vlastitim i društvenim potencijalima, zajedničkim ili javnim resursima i koje onda umnogome doprinose razvoju svoje zajednice. Države Zapadne Europe uvidjele su tu obrazovnu prednost, pa potičući razvoj civilnog sektora proizvode manje centraliziran i demokratičniji način razvoja društvene zajednice.
Postoje, s druge strane, i mjerljivi doprinosi zajednici. Bilo bi zanimljivo izračunati, u kojoj mjeri Rojc doprinosi lokalnoj zajednici kroz zapošljavanje i financijska sredstva iz različitih nacionalnih ili fondova Europske unije koje udruge koriste u svojim programima.
No, prepoznatljivost Rojca na međunarodnoj razini, vjerojatno je najveći doprinos gradu Puli. Tu leži jedan paradoks; naime, stanovnici Rojca istaknuli su malu prepoznatljivost Rojca u lokalnoj zajednici kao jedan od problema u razvoju ovoga društvenog centra, dok je doprinos Rojca istoj, naročito u razvoju nezavisne kulture, prepoznat širom Europe. Tu se Savez udruga Rojca, vidi kao moguća poluga u probijanju ove barijere.

Ne zanemarujući sve druge aspekte društvenog života u Rojcu (dapače, kohezija između različitih segmenata društva, sporta i kulture u užem smislu, doprinosi kulturi u širem smislu; to je neiskorišteni potencijal koji leži u Rojcu), moramo povući paralelu između grada Pule i mnogih modernih europskih gradova, koji revitalizaciju i regeneraciju svog urbaniteta, uglavnom temelje na razvoju kulturnih politika. Primjenom različitih modela razvijanja i podrške kulturnog i umjetničkog djelovanja, ovi gradovi prate jedan opći europski trend: “Europa je prije svega kulturni projekt. Umjetnost i kultura bitni su za razvoj socijalne kohezije. Ekonomija kulture predstavlja 3% europskog bruto nacionalnog proizvoda, što je više od automobilske industrije. Ekonomija kulture predstavlja 6 milijuna radnih mjesta i jedan od rijetkih sektora u kojima zapošljavanje raste usprkos krizi (npr. U Njemačkoj 1,8% radnih mjesta više u 2009.). Kreativnost bazirana na kulturi čini ekonomiju i industriju kompetitivnijima (design, umjetnost, itd.).” (B. Cvjetičanin u “Zarezu”). U gradovima Newcastleu ili Berlinu, objekte industrijske baštine iskoristili su, ne samo za regeneraciju istih već i regeneraciju gradskih četvrti i gradova samih. Takve aktivnosti nisu rezultat provođenja jednog ili dva projekta gradske uprave, nego potpuno novog koncepta društvenog razvoja koji uvjetuje preklapanje ideja i djelovanja svih segmenata društva.
Poglavarstvo Grada Pule, najavilo je kandidiranje Pule za Europski prijestolnicu kulture 2020. godine, a izgleda da se na Istarskom poluotoku općenito osluškuju tendencije europskih gradova u njihovoj regeneraciji. Pitamo se, dakle, što ako Pula i krene u neku vrstu revitalizacije svoje arhitektonske baštine – specifične vojne arhitektonske baštine!? Da li su nositelji takvog poduhvata svjesni da procesi regeneracije u modernim europskim gradovima nisu zasnivani na državnim kulturnim institucijama, nego na civilnom sektoru (jer se, kao što smo rekli, izgradnjom civilnog društva brže generiraju elementi uz pomoć kojih se pomiče granica mogućnosti općeg društvenog razvoja). Ako se Rojc kao resurs i generator ideja razvoja izuzme iz cjelovite kulturne “slike” ovoga grada, koji to resursi preostaju u kreiranju njegovih razvojnih politika, temeljenih na kulturi i kulturnom turizmu?