Zidovi Rojca-svjedoci vremena

»Vaša adresa je: V. P. 1159/928 VE – 5, 52002 Pula«, još je postojan zidni natpis upućen tisućama mladića koji su se preciznim prepisivanjem istoga mogli nadati ljubavnim pismima i/ili bogatim paketima od kuće. Danas će na istom mjestu poštara ležerno dočekati pin-up djevojka Betty Boop preuzevši ulogu postojanog portira od ročnika Jugoslavenske ratne mornarice, i da, pošiljka bi sad ipak trebala biti adresirana na Centar gradskih udruga »Rojc« ili Društveni centar »Rojc«, Gajeva 3, Pula.

No, poznati »boop-oop-a-doop« slatke Betty nije osamljen u pokušaju da kričavim vizualnim podražajem stvara nečujnu buku koja nagovješta onu stvarnu, tu je i rasplesani furgon praćen glazbenim vibracijama u kojima uživa mnoštvo ovozemaljskim i vanzemaljskim inspiriranih likova koji su zauzeli mjesto sebi sličnima na baš istom djelu izblijedjelog pročelja golemog crveno-žutog zdanja u središtu Pule. Napokon, sada vlastiti trag za buduće naraštaje više ne mora biti ostavljen za osamljene straže ili kojeg drugog samotnog čina, njega je sad moguće ostaviti potpuno javno, a šaroliku publiku mogu činiti i organizatori, i donatori, i promotori, konačno i konzumenti umjetnosti grafita i umjetnosti oplemenjivanja sivih zidova nekadašnje kasarne. Količinom, raznolikošću i napose porukom, likovni sadržaj nadmašio je nastavni sadržaj namijenjen mladim mornarima, vandalski sadržaj istih mladih mornara i slijedećih im stanovnika Rojca te prosto funkcionalni sadržaj koji svojeg korisnika uvijek točno uputi npr. u jasno označenu »Pišaonu«.

Sve do 2004. godine, kada je održana prva umjetnička radionica Krojcberg koja je kao projektna suradnja zagrebačke udruge Otompotom i domaćina udruge Distorzija na velika vrata u Rojc unijela svijest o potrebi promjene kasarnskog vizualnog identiteta u onaj primjereniji mjestu kulturnog stvaralaštva, tek se u skromnim povojima uređivao Rojc izvan granice nužnosti. Doduše, prvi su službeni korisnici današnjeg Rojca, članovi SAKUDA, Puhači orkestar Grada Pule, D.R.Inat i kasnije Zaro, kao i udruge Monte Paradiso, Zelena Istra i Suncokret kako-tako i na kakav-takav način još od 1997. godine bili vidljivi i u barem malecnom dijelu hodnika oko ili na putu do svojih prostora, no daljnji su stanovnici nekako bili skriveniji te su se s vremenom tiho utopili u gotova rješenja osmoljetnog Krojcbergovog osmišljavanja zajedničkog prostora Rojca. Tako likovnjaci, isprva mahom strip-crtači, a kasnije i predstavnici HDLU-a Istre, studenti s hrvatskih likovnih akademija i drugi, za korisnike Rojca sustavno ispunjuju zjapeće sivilo ulica i trga njihova grada u gradu osiguravajući time posjetiteljima Rojca jedinstven likovni doživljaj. Ipak, unatoč raznolikosti izraza trajno izloženih likovnih uradaka, ovakva vanjština skriva istinsku raznolikost i raznovrsnost potreba i navika stanovnika Rojca zbog kojih u iznimnim slučajevima umjetničku slobodu, prvenstveno zbog uznemiravanja i u korist nenasilju, katkad valja podvrgnuti i opravdanoj cenzuri. Nadalje, projekt Krojcberg koji, kako najavljuju njegovi organizatori, još nije iscrpio svoju inspiraciju zasigurno je ohrabrio novodoseljene udruge da same označe zajedničke zidove čime se u sjevernom krilu bivše kasarne na jedinstven način izmjenjuju radovi likovnih amatera i profesionalaca s puno starijim podobnim i svojedobno edukativnim slikarijama.

I dok Krojcbergovci hitaju kroz sav prostor zgrade od gotovo 6000 četvornih metara, rijetko kad se osvrčući na za reparacijom potrebite radove, gajitelji hip-hoperskog nasljeđa grafiterske umjetnosti i tzv. Stencil arta nemilice iznova mijenjaju lice Rojca.Pulski tatoo umjetnik Aleksandar Mrkonja-Fetti iz radionice u radionicu udruge Metamedij, nove polaznike podučava stencil tehnici izrade grafita te tako stvara niz sve pojavnijih grafitera spremnih na komentiranje, ali i stvaranje ulične stvarnosti. Istu su tehniku odabrali i članovi udruge Monte Paradiso odajući tako u unutarnjem dvorištu Rojca velebnu počast neprežaljenom preminulom prijatelju, dobrom duhu Rojca.Nadalje, polako se u šablonama okušavaju čak i navijači NK Istre, Demoni. Tako će se Demoni potpisati nasred zida s ostacima zastavnih znaka u Ratnoj mornarici SFRJ-a, nekoliko katova niže demonski su potpisi ostavljeni uz pomoć izrađene šablone, a u gradu se već predstavljaju zahtjevnijim uradcima, što je, valja priznati, izričaj miljama udaljen od njihovih nekadašnjih obavijesnih natpisa na stoljetnom kamenom arsenalskom zidu. Svojevrsnom se chiaroscuro tehnikom također služi i istinski pulski grafiter-dušebrižnik koji putem političkih naglasaka redovito za službenim medijima puni praznine, a svoj je pečat ostavio i u dvorištu Rojca gdje uz prostore studenata čiji su problemi, nažalost, još uvijek aktualni i sada stoji lik bivšeg ministra obrazovanja, praćen još uvijek aktualnim natpisom »Slobodna edukacija. Slobodno tržište. Maknimo partiju sa sveučilišta! Blokada i solidarnost odmah!«.

Recentniji grafit u stilu navedenog grafitera nedavno je uzburkao javnost porukom »Istina će imati zadnju riječ!«, aludirajući pritom na netransparentnost projekta Brijuni Rivijera. Pula tako i ovom prilikom svjedoči moći grafita da u željeni problem uključi sve one koji su ga kadri ugledati. To iskustvo ovaj grad pamti još od prije ere auto-laka čije je pojavljivanje navijestilo prelazak iz trenda i vicoidnih natpisa u potrebu i brže sustavno grafitiranje, a svakako prije radionica grafita u Rojcu, grafite su Puljani svakodnevno iščitavali i za prošlostoljetne talijanske vladavine, a posebice između 1945. i 1947. godine kada je pomno vođena evidencija svake planski ispisane projugoslavenske parole. S raznobojnim grafitima se šira pulska javnost susretala i tijekom Art&Music festivala tijekom devedesetih kada nas je sa zidnim slikarstvom upoznavao rad udruge Gradska radionica. Sve u svemu, ovaj je grad već dugo svjestan zida kao poligona za razvoj i iskaz slobodnog mišljenja i kreativnosti pa je i red da i zidovi njegova unutrašnjeg grada služe istome. Svake se jeseni s novom nastavnom godinom, odlazak u Rojc upisuje u izvannastavni raspored svojih novih korisnika koji se lako prateći neprekinuti povijesni niz mogu poistovjetiti s bilo kojim izloškom u ovom nedovršenom postavu u kojem se, za razliku od tradicionalnih postava gdje se slika postavlja u visini očiju, ovdje izložak ostavlja u dosegu pogleda. Uz neke već spomenute, još poneke i sama prepisujem: »Rad ozlobađa«, »Ne radim gluposti, dakle ne postojim«, »Smrt fašizmu. Smrt sexizmu. Smrt homofobiji. No borders nation« …