Iz medija: Frane Meden o novom kazalištu Neafirmirane grupe
Već duže od dvadeset godina Pula ima svoju alternativnu kazališnu scenu koja se veže uz ime teatra Dr Inat. Od tad je ondje djelovalo mnogo mladih ljudi, zaljubljenika u eksperimentalno kazalište. Jedan je od njih Frane Meden, mladi i ne toliko neafirmirani pulski glumac. Bio je dio kolektiva Inata od 1997. – 2001. godine i ondje se prvi put upoznaje s principima rada i temeljima gestualnog kazališta te se počinje usavršavati. Surađivao je s MILKom (Malo istarsko lutkarsko kazalište) u kreiranju igrokaza za djecu. Sa skupinom Phantomimix (kasnije Express) kreirao je više projekata te male ulične igre pantomime.
Unaprijedio je svoje znanje na radionicama butoh teatra, klaunerija i korporalne mime. Nakon jednogodišnjeg školovanja u L’École Internationale de Théâtre Jacques Lecoq u Parizu, zajedno s kolegama osnovao je multinacionalno kazalište Théâtre de la feuille čiji su projekti igrani po Europi. Surađivao je s Istarskim narodnim kazalištem Pula, mađioničarom Stefanom, kazalištem Theatre de mimodrame u Parizu. Držao je kazališne radionice u Puli, Rijeci i Zagrebu.
Prije četiri mjeseca započeo je s radom na svom novom projektu: Neafirmiranoj grupi. Iako su s radom već u punom zamahu, grupa je i dalje otvorena i prima nove članove. Naime, cilj joj nije jednostavno ostati dramska radionica – onaj oblik u kojem trenutno djeluje. Kroz učenje i rad Medenu je cilj oformiti grupu, kolektiv istomišljenika kojemu će kazalište biti više od hobija, ispunjavanja slobodnog vremena. Kazalište je prvenstveno kolektivan rad, dijeljenje iskustava i neprestano istraživanje kroz vježbu. Smatra da može mnoge naučiti nečem novom, a potom i krenuti u ozbiljniju produkciju.
Lecoqova pedagogija rada
Radionicu je osmislio na principima pedagogije rada francuske škole Jacquesa Lecoqa koju je pohađao u Parizu od 2008. do 2009. godine. Sve se temelji na gestualnom izražavanju koji u kazališnom kontekstu počinje s razvitkom još četrdesetih godina prošlog stoljeća. Lecoq je u svojoj školi nadopunio pristup učenju. On je kretao od glumca kao ključnog faktora. Pokušavao je svoje učenike usmjeriti na vježbe kroz koje će sami istražiti kakav im performans najbolje odgovara. Način učenja njegovao je kreativnost izvođača umjesto da mu nametne već kodificirani skup propisanih vještina. Osim toga, u njegovom teatru riječ se koristi samo u trenutku kada nešto postaje nemoguće prikazati i objasniti tijelom – Kroz vježbe učenike se ne usmjerava isticanjem onog što pravo i što je krivo jer je cilj potaknuti nove načine kreativnog izražavanja i pomaknuti granice.
Radionica Neafirmirane grupe služi se upravo tim idejama – pedagoškim i kazališnim. Tijelo je centar stvaranja scenske igre i prikaza prostora. Frane Meden trudi se naučeno prenijeti na ostale članove grupe i nastoji ih usmjeravati. Scenska igra gradi se na svakodnevnom pokretu koji je samo naizgled jednostavan. Odnosno, igra na sceni djeluje kao vrlo svakodnevna tjelesna praksa, no za usavršavanje i artikulaciju pokreta koji djeluje uvjerljivo i efektno potrebno je mnogo rada. Iziskuje dobru tjelesnu kondiciju i vježba može bit vrlo naporna, poput baleta.
Kroz radionicu polaznici prolaze kroz fizičku pripremu – ključno je osvijestiti svoje pokrete. Igre u tišini služe kako bi se osmislio i oživio zamišljeni prostor na sceni. Pristup koji se koristi u stvaranju karaktera jest prirodna dinamika. Kako prirodne pojave mogu simbolizirati duševna stanja i njihovu manifestaciju, učenje pokreta tijela stavlja se u suodnos sa stanjima prirode: oluje, apokalipse, požari, potresi, pustinjske oluje. Sve završava konačnim smirenjem oluje, kako u prirodi tako i u čovjeku.
Gluma pokrivenim licem
Dio programa sačinjava i učenje o takozvanim neutralnim maskama. Možda nalikuju onim venecijanskim na koje smo navikli, no one su, koliko god šarene, zapravo mrtve. Neutralna maska ne smije biti mrtva. Ona je neutralna, ali mora znat prenijeti emociju pokreta. Vježba s maskom pomaže prikrivanju osobnog govora tijela i izgrađivanju samosvjesnosti pokreta glumca. Uz nju se vježba izražavanje osjećaja bez korištenja grimasa lica. Kada se jednom postigne neutralnost, prijeći će se i na larvalne maske koje su nešto veće, no manje apstraktne. Nose svoju simboliku, a predstavljaju vrstu karaktera, odnosno ličnost koja je u ranoj fazi intelektualnog razvoja – ličnost koja je zarobljena u stanju naivnosti pa ne razumije previše svijet oko sebe te iz toga proizlaze humoristični prikazi. Iako naizgled naivne, one su ipak intelektualno razvijene te se u predstavama koriste drugačijim, jednostavnijim pristupom u zaključivanju i dolasku do rješenja u zadanoj situaciji za koje se uspostavlja da je puno efikasnije.
Kroz radionicu polaznici mogu naučiti nešto više o oživljavanju nežive prirode (materijala, boja i svijetla), glumačkom pristupu poeziji, slikarstvu i glazbi, o kazalištu objekata te akrobacijama i žongliranju. Završni proizvod svakako ne želi biti pretenciozno, misteriozno ili previše apstraktno kazalište. Ističe Meden da je želja pronaći priče i svakodnevne situacije koje se daju interpretirati s lakoćom, poput svakodnevnih međuljudskih susreta – ispijanje kave, druženja i ono što donose svakodnevni ljudski lapsusi u komunikaciji i slično.
Suradnja s kazalištem Dr. Inat i planovi osnivanja Udruge
Produktivnost je svakako u zamahu, no grupa se još uvijek nije predstavila publici. Frane Meden tvrdi: “Prerano je za nastupe. Kako bi se dostigla željena kvaliteta potrebno je vježbati još bar dvije do tri godine, ako tempo rada ostane jednak ovome.” Mnogo ljudi već je pitalo kad će se održati prvi nastup, a mi doznajemo kako se prva prezentacija najboljih zadataka planira predstaviti javnosti u šestom mjesecu ove godine. Rad napreduje sporim tempom, no ne smije se forsirati i očekivati instant dostignuća. Svaka proba sastoji se od tri dijela: glumačkih vježbi, improvizacije i zadataka. Zadaci su dati, no polaznici ih osmišljavaju i kreiraju sami. Većina njih nema prijašnja kazališna iskustva pa na ovaj način kroz vježbu nauče samostalno kontrolirati svoje pokrete. Osim toga, treba prije svega naučiti funkcionirati i razmišljati kao grupa. Raznolikost daje bogatstvo samom procesu rada pa usput svatko nauči nešto novo.
Frane Meden planira osnovati udrugu koja će olakšati rad, a možda i priskrbiti prostor. Udruga bi omogućila i širenje koncepta. Sadašnja radionica namijenjena je samo starijima od 16 godina, a u sklopu udruge omogućilo bi se sudjelovanje djece i mladih. Za sada djeluju u prostorima ritmičkog kluba Gazela. Mogućnosti suradnje su mnoge i opcija je dosta. Neke od njih jesu primjerice suradnja s radionicom alternativnog kazališta s Kreativnim laboratorijem suvremenog kazališta Krila iz Rijeke koja bi se održavala vikendima ili suradnja s teatrom Škripzikl, te sa žonglerima i cirkusantima iz zagrebačke Medike.
To su sve za sad samo mogućnosti, no postoji projekt koji je već siguran. Frane Meden predložio je program koji će se ostvariti u suradnji s kazalištem Dr. Inat. Spojem Neafirmirane grupe, Dr. Inata i eventualno još nekolicine zainteresiranih omogućit će pravu produkciju predstave koju je malo teže ostvarit onako neafirmiran. Cijela ideja i sama predstava počet će se stvarati u devetom mjesecu, a publici će se predstaviti tokom jeseni.
U sljedećem video isječku pogledajte kako se grupa snalazi i koliko je naučila u nekoliko mjeseci rada. Ovo je ujedno i njihova prva predsrtava naslovljena “Rođendanska torta”.
Biti glumac znači poznavati sebe i osjetiti publiku
Bit pravi klaun ili pravi glumac može se naučiti samo kroz upoznavanje samog sebe i neposrednim odnosom s publikom koju treba osjetiti, kaže Meden. Iako je teško raditi bez nečijeg nadzora, nekog tko bi usmjerio rad ili procijenio kvalitetu u toku učenja, treba se okušati. No, volje ima mnogo pa se nadamo kako će se planovi doista ostvariti jer su vrijedni ne samo za pojedince, već i za širu, pomalo inertnu lokalnu zajednicu. Svim zainteresiranima predlažemo da se pojave na jednom od radnih sastanaka Neafirmirane grupe. Radionica se održava ponedjeljkom u 19 sati, te srijedom i petkom u 19:45 u prostru Kluba sportsko ritmičke gimnastike Gazela u Karlo Rojcu.
Izvor: Pulski.hr
Napisala: M.L.