Zbogom 20. stoljeće – otvorenje izložbe Marka Vonića Gina u Dnevnom boravku
U petak, 27. 11. u 20 sati u Dnevnom boravku Rojca otvaramo izložbu pulskog umjetnika Marka Vojnića Gina koji će se predstaviti radovima objedinjenima u nazivu “Zbogom 20. stoljeće”. “Medijski, ova izložba sadrži fotografiju, slikarstvo, multimediju i instalaciju, a konotacije se razapinju od osobnih naklonosti i privrženosti, aktivizma, anarhizma, političnosti, dok sadržaji radova unose na izložbu njegovu ljubav za film, obitelj, prijatelje, Pulu, osobni položaj u socijalnom i političkom okruženju, i možda najpristunije od svega, uronjenost u umjetničke iskaze drugih umjetnika, umjetničke tradicije, umjetnička značenja i snagu samog umjetničkog izraza.”, zapisala je Janka Vukmir u predgovoru izložbe.
Kad Marko Vojnić Gin postavlja izložbu u Rojcu, osjećaji moraju biti pomiješani, ili bolje rečeno, jako uzburkani, s obje strane, njegove, i sa strane publike. To jeona nelagoda kad se doma moraš razotkriti, pri čemu možeš biti i opušten jer si na domaćem terenu, ali nema laganja, jer svi znaju sve o tebi, pa definitivno moraš pokazati najbolje od sebe. Vjerojatno zato, ova izložba u sebi nosi gotovo sve komponente koje smo upoznali u dosadašnjem Markovom radu, a koje se kreću rasponu od osobnog i gotovo intimnog pa sve do širokog, svjetonazorskog polja.
Bez obzira na široku sveobuhvatnost radova na ovoj nevelikoj ali opširnoj izložbi, radovi izloženina njoj, koncentrirani su oko aktualnih i recentnih događanja, od kojih su neka bila nepredvidiva, ali su se u međuvremenu p/ostvarila.
Redom kojim me je Marko uveo u izložbu, na prvo ću mjesto staviti rad Bande à part, seriju fotografija Marku bliskih ljudi, koje on apostrofira citirajući naslov Godardovog filma, kao one koji rade nešto izvan mase, ili čine neku Marku važnu društvenu grupu, bilo da su odmetnici, bundžije ili samotnjaci, ali svakako samostojeći individualci. Sačinjen od fotografija čiji izvor nije važan, jer neke su snimili profesionalci, neke su selfiji, a neke su downloadane s interneta ili silično, važna je njihova značenjska referentnost i prikladnost da ih Marko obilježi kao označitelje jedne od njemu važnih činjenica, nepripadnost sustavu i individualnoj borbenosti, a odnose se na prijatelje, kolege i obitelj. Činjenica da ih je sve naslovio nazivom filma crnog vala, ukazuje na već spomenutu strast za dijalogom s vlastitim umjetničkim izvorima.
Drugi rad, iako koristi citate filmskih režisera, Antonionija i Pasolinija, ne govori o filmu, već o moralnom habitusu umjetnika. Marku je pri tome zanimljiv prije svega ironijski i cinični pristup umjetnika sociopolitičkom opredjeljenju, ali i vlastitom pozicioniranju u društvu i umjetnosti, što razumijevamo iz umetanja vlastitog portreta između ova dva režiserska citata, a koji je također citat ili reciklat vlastitog ranijeg rada – portreta u kojemu se vidi sve osim fizionomije, jer je lice prekriveno bijelom vertilkalnom linijom, pa je periferija fizionomije p/odijeljena na desno i lijevo. Poznavajući Markove stavove, ne radi se o desnom ili lijevom, već o lijevo socijalnom i lijevo anarhističkom, kakvo poznajemo iz radova Svena Stilinovića koji se referira na anarhiste od Proud’homma do Bahtina, ali na situaciju u Italiji 70-ih. Likovno, ta linija, iako se Marko češće poziva na linije Manzonija ili Zanettija, ovakva vertikalna, više podsjeća na Markov raniji dijalog s Kniferom i BlackFlag.
Dva odvojena rada, onaj u kojem projicira fotografiju mariborskih studenata iz 1968., među kojima je i njegov otac, i slika, s natpisom For Sale s umjetnikovim telefonskim brojem, postavom na izložbi amalgamirali su značenja. U Markovom slikarstvu postoji serija slika na kojima ispisuje niz citata iz poezije koji tako dobivaju značenje statementa. Ovaj puta citat iz svakodnevice, kojoj svjedoči na svojim svakodnevnim putanjama kretanja po Istri, svjedočeći o osnovnoj ekonomskoj djelatnosti lokalne zajednice – zaradina prodaji nekretnina koje se u našem društvu uglavnom nasljeđuju, i na kojima više nema aktivnih djelatnosti, već prevladava beživotni prijenos obiteljskog u ekonomsko nasljeđe. Pri tome, ne treba ispustiti iz vida ekonomski vapaj cjelokupnog umjetničkog sloja društva, pa ovu sliku možemo protumačiti i kao autoportret.
Instalacija, šator obični, s natpisom Liberté, égalité, fraternité, trebao je uravnotežiti Markove radikalne i druge raznorodne društvene, punkerske, stavove i pokazati solidarnost s izbjeglicama koji upravo u stotinama tisuća prolaze kroz Hrvatsku, a da pri tome život u Hrvatskoj zapravo u svojoj praktičnoj svakodnevici nije svjestan jer teče neometano, jer je taj transfer organiziran diskretno i udaljeno od većine svakodnevnih tokova. No, društvena slika na svim javnim platformama pokazuje raskoljenost hrvatskog društva po pitanju tolerancije, razumijevanja i edukacije o razlozima i posljedicama te humanitarne krize. Upravo usred priprema za izložbu natpis na krovu tankog šatora, poprimio je posve konkretna, opipljiva i u ovom času nezaobilazna značenja, obilježena bezumnim i krvoločnim napadom na građane Pariza i istovremene napadena Beirut, Irak i Afganistan i ruski avion na Sinaju, te je neočekivano postao instalacija koja je doslovno utočište, bijeg iz života u, isključivo umjetnost.
Janka Vukmir
Na otvorenju će se za atmosferu pobrinuti čak tri DJ-a: Matko B. Teddy Lee i Gin.