“Štorije”: Istra ispričana rukama nove generacije autorica
Dnevni boravak Rojca, proteklog petka, još je jednom potvrdio svoju poziciju prostora susreta suvremene umjetnosti, sjećanja i lokalne imaginacije. Otvorenjem izložbe „Štorije“, triju mladih autorica Lucije Mijandrušić, Lane Milos i Ivane Petković Rakovac, publika je ušla u vizualni labirint istarskih mitova, reinterpretiranih kroz medij kolaža i ručnih intervencija akrilnim markerima.
Izložba okuplja osamnaest radova u kojima umjetnice istražuju tri legendarna narativa ukorijenjena u istarskom kolektivnom pamćenju: Velog Jožu, Kugu u Dvigradu i vampira Juru Granda. Ove priče, duboko urezane u kulturnu topografiju naše regije, u “Štorijama” dobivaju novo ruho i to ne kao ilustracija prošlosti, već kao živo, fragmentirano i višeslojno tkanje koje se nastavlja ispisivati u sadašnjem vremenu.
Atmosfera otvorenja bila je iznimno živa i intergeneracijski prožeta. Uz stalnu publiku Rojca, izložbi su prisustvovali brojni mladi, uključujući učenike Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula, njihove profesore te ravnatelja škole — čime je događaj dobio i važnu edukativnu dimenziju. Upravo ta prisutnost mladih potvrđuje da vizualna umjetnost itekako komunicira s novim generacijama, osobito kada govori jezikom mita, identiteta i lokalne memorije.
Publika se zadržavala pred radovima, tragajući za obrisima poznatih silueta, gradova i priča, često vodeći međusobne razgovore o vlastitim sjećanjima, pričama iz djetinjstva i neizgovorenim strahovima. Takva participativna prisutnost gledatelja, u kojoj promatrač postaje aktivni sudionik, potvrđuje snagu izložbe kao prostora dijaloga između slike i pripovijesti, između osobnog i kolektivnog.
U uvodnom obraćanju, istaknuto je kako je kolaž svojom fragmentarnošću, slojevitošću i nepostojanošću idealan medij za propitivanje dinamike između sjećanja i zaborava. U rukama ove trojke, kolaž nije tek estetski odabir, već politički i emocionalni alat, prostor u kojem mit biva rastavljen, presložen i ponovno zamišljen.
Posebnu pažnju izazvale su intervencije markerima koje se nadovezuju na kolažne kompozicije kao osobni potpis, gesta prisvajanja, ali i trag prisutnosti onih koji mitove danas reinterpretiraju. U tom slojevitom izrazu, prošlost ne ostaje iza nas, ona se rekonstruira, mijenja i prenosi, iz pogleda u pogled, iz ruke u ruku.
Izložba „Štorije“ ostaje otvorena do 15. listopada i svakako zaslužuje pažnju svih onih koji vjeruju da je umjetnost i dalje sposobna govoriti jezikom zajednice, ne podilazeći nostalgičnom, već istražujući ono što mit može biti danas, a to je prostor slobode, kritike i stvaranja novih narativa.
