Jazz kao eksplozija slobode
U unutarnjem dvorištu Rojca, 4. srpnja 2025., pod zvjezdanim nebom i u atmosferi nabijene elektriciteta, njujorški kvartet Sexmob otvorio je obnovljeni koncertni ciklus Jazzbina Pula, vraćajući u grad onu vrstu glazbenog uzbuđenja koja se dugo nije osjetila.
Jazzbina, glazbeni program koji je od 1994. bio mjesto susreta glazbenih vizionara i znatiželjne publike, vratila se zahvaljujući udruzi Kontakt, s fokusom na kreativni vrh suvremenog jazza i spoju svjetski priznatih veterana s novim avangardnim glasovima. U tom kontekstu Sexmob su gotovo savršen izbor – bend koji već 30 godina pomiče granice onoga što jazz može biti, bez gubitka duha igre i zanosa.
U Pulu su došli po treći put, svježi s vrlo uspješne turneje s Laurie Anderson, i pružili koncert koji nije bio samo nastup, nego i svojevrsni umjetnički ritual, susret glazbene otvorenosti i urbane lucidnosti, rijedak i dragocjen u vremenu sveopće komercijalizacije.
Steven Bernstein (slide truba), Briggan Krauss (saksofon), Tony Scherr (bas, gitara) i Kenny Wollesen (bubanj) pokazali su zašto ih se već desetljećima smatra jednim od najinventivnijih live bendova newyorške Downtown scene. Od prvih tonova bilo je jasno da nećemo svjedočiti klasičnom jazz koncertu jer Sexmob se kreće slobodno, prelazeći iz strukturiranih tema u divlje improvizacije, iz ironije u emociju, iz humora u eleganciju.
Koncert je otvorila nježna i sugestivna obrada “Amarcorda” Nina Rote, izvedena s tolikom suptilnošću da se činilo kao da publika kolektivno zadržava dah. Ta izvedba s albuma Cinema, Circus & Spaghetti iz 2004. poslužila je kao tiha najava onoga što slijedi – večeri u kojoj će se visoka umjetnost i popularna kultura, swing i funk, Fellini i Prince sudariti u najnepredvidljivijim oblicima.
Bernsteinova izjava “Mi ne rušimo žanrovske granice, mi ih stvaramo” najbolje opisuje ono što Sexmob radi na pozornici – iz obrada poznatih melodija stvara potpuno nove zvučne krajolike. Tako su i na koncertu u dvorištu Rojca, s prepoznatljivim osjećajem za razigranost, dekonstruirali pjesme koje svi znamo, ali na način koji nitko nije očekivao.
Poseban trenutak večeri dogodio se u sedmominutnoj, mantričnoj obradi “Sign O’ The Times” Princea . Pjesma je postala funky groove bomba koja je rasla u slojevima, od suptilnog uvoda do razuzdanog završetka. U jednom trenutku bend je potpuno prekinuo izvedbu, samo da bi se vratio s još većom snagom što je postiglo efekt koji je publiku podigao na noge kao da se nalazi na elektroničkom partyju, a ne jazz koncertu.
U istom duhu nastala je i nova kompozicija benda, improvizacijska posveta Puli koju je Bernstein, u dijalogu s publikom, nazvao “Portret pulske koze-ptice”.
Kroz cijeli koncert osjećala se snažna povezanost članova benda – uigranost stečena desetljećima zajedničkog muziciranja. Scherr i Wollesen nadilazili su klasičnu ulogu ritam sekcije, dok su Krauss i Bernstein stvarali žive, nepredvidive teksture koje su publici nudile istinsku zvučnu avanturu.
Koncert u Rojcu bio je više od glazbenog događaja. Bio je to susret kozmopolitskog duha koji Pula itekako treba i koji Jazzbina s Kontaktom ponovno donosi na gradski kulturni radar. U vremenu sve strožih podjela, Sexmob je podsjetio da glazba može biti prostor slobode, igre, dijaloga i zajedništva.
Autor fotografija: Manuel Angelini, Istra24
