Izložba Drage Orlića “Samo je vrime kič”
U petak 16.06. s početkom u 21 sat u Dnevnom boravku Rojca bit će otvorena izložba Drage Orlića “Samo je vrime kič”.Drago Orlić o izložbi kaže: „Veliki francuski filozof Voltair je rekao: “Kad Bog ne bi postojao trebalo bi ga izmisliti”. Filozof je bio u krivu. Mi smo Boga odavno izmislili, davno, davno još u praskozorje naše civilizacije, i otada smo mu slijepi sljedbenici, bezrezervni idolopoklonici, odani do ludila, podjednako u svakom kutku ove naše planete. Mi ga se ne odričemo ni u kojem trenutku življenja, ni danju ni noću. Prije spavanja pogledamo na njega, pri buđenju najprije njega zazivamo. Neprestano smo s njim u tijesnoj vezi, malo je reći pupkovinom povezani… sihrono i univerzalno u savršenom suživotu. Svaki bog i božanstvo bi tako nešto poželjeli ali na njihovu žalost nemaju nikakvih izgleda.
Kontakt s našim Bogom svakodnevno provjeravamo u više navrata, nikad nam dosta bliskosti. Njegovi smo poklonici i ovisnici. Nijemi i pokorni poslušnici. Fenomen je to zadivljujući poradi toga što je naše božanstvo nevidljivo, neopipljivo, apstraktno, nestvarno… I mi smo toga svjesni, ali to nam ne smeta. Svi naši noviji bogovi od antičkih do današnjih nisu mu ni do gležnja. Govorim o Njegovoj svevišnjosti – VREMENU.
Tek kad nam je sat na popravku zapazimo koliko smo puta uludo pogledom tražili na ruci spravu zvanu – sat. Nevjerojatno je koliko vremena i intelektualnog truda čovjek troši na pomagala koja će ga informirati o vremenu, a tek koliko moraju biti točna: danas smo već stvorili takve monstruozne sofisticirane strojeve koje stotine godine u budućnost neće niti sekunde kasniti ili žuriti. A kako je bilo lijepo kad je tek zvonjava sa zvonika javljala koje je vrijeme, ili nečujno cijeđenje pijeska u klepsidri, potom satovi koji se nikad ne kvare – sunčani satovi, satovi na zvonicima, samostojeći satovi na trgovima, satovi na željezničkim postajama, satovi-ormari na utege, a tek satovi s poklopcem i zlatnim lancem s desne strane trbuha u džepu đilea, pa su nam šantuli kupovali ručne satove i radnici pri odlasku u mirovinu dobivali su satove sa posvetom, pročule su se i urarske zemlje poput Švicarske i Japana, došli su i digitalni satovi a vrsni majstori urari ostajali bez posla. Više ne buljimo u ples kazaljki, danas je mobitel najnoviji šaptač vremena. Sve, sve samo da se zna “ka je ura” naše krhke smrtnosti.Temelj je to skupne civilizacijske svijesti, podrška planetarne memorije. Zašto je to toliko bitno, tako važno? Zašto, zašto? I ja pitam gluposti!
A tek godišnji mjerači vremena: kalendari, solisticji, stonhenđi, vremenske zone, ljetno “mjerenje” vremena, prestupne godine, obredno i masovno pomjeranje kazaljki unaprijed ili unazad, julijanski i gregorijanski kalendari (carski i papinski), kineski kalendar, korejski kalendar, a tek desetine kalendara Maja indijanaca koji mogu i sudnji dan proreći… i još 140 besprijekornih kalendara.
Ova izložba rugalica je tom ljudskom duhovnom maru.“
Biografija autora:
DRAGO ORLIĆ rođen je 1948. godine. Po profesiji je učitelj, po radnom vijeku novinar, po vokaciji pisac, bolje reći pjesnik. Objavio je 40 knjiga, ali je slikarstvo njegovo dvojno zanimanje i tajna ljubav. Već kao studentu u foajeu Pedagoške akademije u Puli profesor Josip Crnobori postavlja mu prvu izložbu “Kiša na Giardinima”.
Živi u Musaležu pokraj Poreča u kojem je dugo godina član likovne družine “Galerije 6”. Predstavio se kroz više skupnih izložbi. Samostalne izložbe bile su: “Modro”, “Giocondin zlato”, “Katedrale”, “Samo je vrime kič”.
Izlagao u Italiji u gradu Masa Lombarda. Bavi se fotografijom, grafički je uredio više knjiga. U blizini sela Trošti, južno od Pazina, postavljena mu je skulptura “Središtu Istre”, a u Zaboku skulptura “Kokot”. Pokrenu je i vodio Međunarodnu studentsku kiparsku školu “Montraker” u Vrsaru.
Organizator događaja je Savez udruga Rojca. Programi u Dnevnom boravku realizirani su sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Pule i Zaklade Kultura nova.
