U ožujku i travnju Kino u Rojcu donosi četiri filma o tome tko plaća cijenu
Dnevni boravak Rojca ovog ciklusa donosi program društveno-angažiranog dokumentarnog filma, četiri naslova koji, svaki iz svog kuta, govore o istoj stvari: o radu, stanovanju i dostojanstvu kao pitanjima koja se u javnom prostoru sve češće tretiraju kao tehnička, a zapravo su politička. Projekcije su besplatne, a dvije su popraćene razgovorom s autorima.
Povratak u Reims (Fragmenti), Jean-Gabriel Périot, 2021.
Filmska adaptacija autobiografskog eseja sociologa Didiera Eribona, objavljenog 2009. Périot, autor specijaliziran za montažu arhivske građe, gradi film gotovo isključivo od tuđih slika — reportaža, igranih filmova, televizijskih dnevnika i militantnog filma od tridesetih godina naovamo. Tekst čita Adèle Haenel, a odabrani su prije svega ulomci posvećeni Eribonovoj majci i baki. Rezultat je intimna i politička povijest francuske radničke klase od pedesetih do danas, film koji je 2023. dobio Césara za najbolji dokumentarni film. Za publiku u Rojcu možda najzanimljiviji sloj je onaj završni: kako se radnička klasa, napuštena od ljevice koja ju je desetljećima predstavljala, politički preusmjerila.
Izbačeni (Push), Fredrik Gertten, 2019.
Švedski redatelj prati Leilani Farhu, tadašnju posebnu izvjestiteljicu UN-a za pravo na stanovanje, u njezinom pokušaju da odgovori na naizgled jednostavno pitanje — zašto si ljudi više ne mogu priuštiti život u vlastitim gradovima. Film se bavi globalnom komodifikacijom stanovanja, a Farhina istraga vodi je prema velikim investicijskim fondovima koji su nakon krize 2008. otkupljivali ovršene nekretnine i držali ih kao ulagački kapital. Gerttenova je teza da nije riječ o gentrifikaciji u klasičnom smislu, nego o novoj vrsti nevidljivog stanodavca. U gradu koji svake godine sve teže rješava pitanje priuštivog stanovanja i sve lakše pitanje apartmana, film se teško gleda kao izvještaj iz daljine.
Rudarke, Marija Đoković i Nataša Janković
Film prati dva tjedna u životima žena zaposlenih u rudniku mrkog ugljena Rembas, snimalo se u Senjskom rudniku i Resavici, gdje tridesetak rudarki silazi u jamu. Jasmina je prva žena koja je postala upravnica rudnika, dok Milanka radi na separaciji ugljena; dok njih dvije tvrde da su ravnopravne s muškim kolegama, druge se pitaju jesu li od feminizma zaista imale koristi. Film je nagrađen na 70. Martovskom festivalu u kategoriji dokumentarnog filma do 50 minuta. Nakon projekcije slijedi razgovor s redateljicom Natašom Janković, koji moderira Gabrijela Galant Jelenić.
Ono što treba činiti, Srđan Kovačević, 2025., 88′
Drugi dugometražni film autora Tvornice radnicima. Bivši električar, socijalna radnica i sindikalni aktivist formiraju savez oko naizgled nemogućeg zadatka: dok suvremena Europa počiva na jeftinom radu migrantskih radnika, sami radnici pristaju na loše uvjete, prekovremene sate, spavanje u kontejnerima i ucjene poslodavaca. Riječ je o svakodnevici ljubljanskog Radničkog savjetovališta (Delavska svetovalnica), male ekipe koja je tim ljudima često jedina adresa. Snimanje je počelo 2017. i polazi od situacije u Sloveniji, koja je na razini regulacije rada stranih radnika danas praktički istovjetna hrvatskoj. Film je osvojio Zlatnu arenu za režiju na 73. Pulskom filmskom festivalu te Zlatna vrata Pule, nagradu publike.
Uz ovu projekciju vezan je i najopsežniji popratni program: prije filma Zbor Praksa, koji uz Darka Rundeka potpisuje glazbu, izvest će nekoliko prigodnih pjesama, a nakon projekcije slijedi razgovor s autorom u moderaciji Marija Buletića.
