Izložba skulptura “Morphogenesis within” Marija Devčića
U petak, 06. 02. 2015. u 20 sati u Dnevnom boravku DC-a Rojc otvara se izložba skulptura Morphogenesis Within Marija Devčića. Kipar rođen 20. rujna 1980. godine odrastao je u Hrvatskoj za vrijeme najvećih previranja na Balkanu te je izlio svoje stanje uma u skulpture kao jedini bijeg iz zastrašujuće stvarnosti prouzrokovane posljedicama rata. Kritiku izložbe napisala je pulska umjetnica Iva Milaković, koja piše kako se radi o presjeku umjetnikovog stvaralaštva u kojem se kao konstantni motiv protežu amorfne mase, antropomorfna obličja i organski elementi koje se ujedinjuju u uznemirujućoj fuziji nadrealnih konstrukcija. On svoje stvaralaštvo koristi prije svega kao svojevrsnu osobnu terapiju – u tom vidu njegovi radovi su vrlo introspektivne prirode, vid bijega od sumorne i surove realnosti ali i seciranje vlastitih strahova i demona. Kako se Devčić ne zaustavlja na pukoj prezentaciji svojih dijela u standardnom galerijskom postavu već pridaje pažnju svakom detalju, od osvjetljenja i zvučnog ambijenta do interaktivnih elemenata izložbe, na otvorenju ćete imati priliku poslušati live svirku gitarista Ognjena Jovanovića i Marka Čuljata, zaigrati šah s Majom Sabljak i pogledati vidio projekciju Danijela Horvata.
O IZLOŽBI MORPHOGENESIS WITHIN
Opus Morphogenesis within Marija Devčića je presjek umjetnikovog stvaralaštva u kojem se kao konstantni motiv protežu amorfne mase, antropomorfna obličja i organski elementi koje se ujedinjuju u uznemirujućoj fuziji nadrealnih konstrukcija.
Dualnosti radova u vidu spoja organsko-anorganskih obličja doprinosi i izvedba u kombiniranoj tehnici u kojoj s jedne strane dominiraju drvo i glina, primordijalni i prirodni materijali, te metal, plastika i žica kao moderni, hladni i mehanički materijali.
Sablasne skulpture različitih dimenzija objedinjuju naizgled nespojive umjetničke i stilske struje i motive; gruba sirovost i primitivnost koja podsjeća na neolitske toteme, koja sa sobom nosi i praiskonski osjećaj strahopoštovanja prema drevnom i nepoznatom; u isto vrijeme elemente suvremenog nadrealizma s naglaskom na fantastično i okultno, u rasponu od srednjovjekovnih mitoloških motiva pa sve do formi koje evociraju mutante i kiborge iz suvremenog imaginarija.
Devčićeve skulpture su u svojoj srži materijalizirana stanja svijesti, emocije, strahovi i želje. On svoje stvaralaštvo koristi prije svega kao svojevrsnu osobnu terapiju – u tom vidu njegovi radovi su vrlo introspektivne prirode, vid bijega od sumorne i surove realnosti ali i seciranje vlastitih strahova i demona. Umjetnik uviđa da je čovjek usprkos svim tehnološkim i civilizacijskim dostignućima u svojoj esenciji ostao isti kao i u samom osvitu evolucije: primitivno i instinktivno biće prvenstveno vođeno primordijalnim nagonima i impulsima.
Najdominantniji i najintenzivniji u tom kovitlacu materijaliziranih nagona je glad: Devčićev imaginarij obiluje stvorovima širom razjapljenih otvora u nijemom kriku i žudnji za nečime, u grču ekstatične potrebe i pohlepe. Glad toliko intenzivna da nadilazi okvire fizičkog, glad koja u sebi gotovo pa da objedinjuje i eros i thanatos, glad koja predstavlja neutaživost praznine postojanja i vječnu potrebom za ispunjavanjem, za realiziranjem: potreba pred kojom sve ostalo postaje beznačajno.
Devčić zasigurno uspijeva utažiti dio svoje gladi stvaranjem čemu svjedoči bogati opus od preko četrdeset izložaka objedinjen u nazivu Morphogenesis within. No on se ne zaustavlja na pukoj prezentaciji svojih dijela u standardnom galerijskom postavu; pridaje pažnju svakom detalju, od osvjetljenja i zvučnog ambijenta do interaktivnih elemenata izložbe. Na taj se način publika umjesto uobičajene uloge pasivnih posmatrača nenadano nalazi, uvjetno rečeno, uvučena u Devčićev mračni svijet. Ironično, taj svijet, usprkos svojim mračnim i grotesknim karakteristikama, nije nimalo pesimističan; iskustvo prolaska kroz njega je ekvivalentno svojevrsnom pročišćenju u vidu suočavanja i pomirenja sa svijetom unutrašnjeg kaosa u kojem nema prosuđivanja niti moralističke dihotomije dobra i zla.
Devčićev rad već je nekoliko godina prepoznat u inozemstvu te je izlagao u Sidneyu, Beču, Dallasu i Puli, dok su njegov nekonvencionalan pristup i izričaj pravo osvježenje nasuprot unificiranog i često suhoparnog akademizma prisutnog na domaćoj likovnoj sceni.
Iva Milaković
